Stalno se trudimo da naučimo nove vještine koje poboljšavaju naše djelovanje u stvarnom svijetu. Učimo voziti na cesti s drugim vozilima, pregovarati u stvarnim situacijama. Učimo kako da razgovaramo, igramo fudbal i kako da se prijavimo na radno mjesto, u stvarnim životnim situacijama. Za sticanje ovih vještina motivisani smo  jer nam npr. vožnja pruža slobodu da putujemo, a kad govorimo želimo da nas sagovornici shvate; igrati fudbal učimo iz čistog zadovoljstva, a kako pristupiti poslodavcima učimo jer nam je to potrebno da bismo se zaposlili.

Za sticanje temeljnih vještina ključni su i motivacija za učenje i uranjanje u stvarne životne situacije.

Komunikacija - temeljna vještina

Ljudi često tvrde da su savršeno sposobni komunicirati, a to često i jesu - u poznatim situacijama. Ali šta je sa situacijama koje zahtijevaju nove komunikacijske vještine? S ulaskom na novo radno mjesto koje postavlja neke drugačije zahtijeve? Učenike nije jednostavno motivisati za razvoj novih komunikacijskih vještina jer oni nisu neminovno svjesni potrebe za takvim vještinama.

Ono što nam treba zapravo su prilike koje učenike motivišu i pružaju im mogućnost da komunikacijske vještine primjenjuju u stvarnim životnim situacijama – a Projekti bazirani na praksi predstavljaju upravo takvu priliku.

Ja na univerzitetu Teesside držim kurs inženjeringa kroz učenje na daljinu: studenti već rade u inženjeringu, uče kroz materijale koje im se obezbjeđuju putem Interneta i s instruktorima komuniciraju koristeći e-mail i telefon. Ovaj kurs od studenata zahtijeva da na svom radnom mjestu sprovedu projekat koji će dovesti do neke promjene. Većina studenata na daljinu ima znatno iskustvo u privredi; oni znaju svoj posao ali nemaju formalne kvalifikacije i rijetko im se pruža mogućnost za obavljanje poslova na višim nivoima. Studenti žude da poslodavcima dokažu vlastite sposobnosti; bilo zato što žele priznanje, zanimljiiviji posao ili promociju. Studenti su istinski vlasnici svojih projekata – ti projekti su njihove ideje. Ti projekti su njihova prilika da dokažu da su sposobni za rad na višim organizacionim funkcijama i da su motivisani da dobro obavljaju svoj posao. Ova motivacija predstavlja ogromnu priliku za razvoj komunikacijskih vještina studenata.

Da bi formulisali svoje projekte, studenti najprije moraju prodiskutovati ideje sa svojim poslodavcima; moraju ih uvjeriti da se projekat isplati. Nakon što se usaglasi s poslodavcem, student podnosi prijedlog projekta svom instruktoru, predočavajući utvrđene okolnosti, ciljeve i namjenu projekta. Ovo već predstavlja izazov jer student instruktoru mora objasniti radno okruženje o kojem ovaj ništa ne zna. Studenti često koriste žargon ili skraćenice za koje ne daju objašnjenje, neosnovano pretpostavljajući da instruktor o tome zna sve što i oni, miješaju glagolska vremena i stilove, koriste duge i nepovezane rečenice. Svrha projekta često nije jasno izražena, a ciljevi projekta su često nedovoljno konkretni, na primjer: poboljšati proces proizvodnje. Ciljevi moraju biti mnogo specifičniji i mjerljiviji  –  Kako poboljšati? koliko? Po kojoj cijeni?

Projekti od studenata zahtijevaju komunikaciju s odjeljenjima i eksternim kompanijama s kojima inače nemaju dodira. Mnogi studentski projekti već su doveli do stvarnih promjena na radnom mjestu, priznanja ili promocije vještine studenata. Poslodavci, prepoznajući prednosti ovakvih projekata, i sami učestvuju u ovom procesu; ostvaruje se bliža saradnja industrije i obrazovanja.

Student piše izvještaj o projektu, uključujući sažetak, kontekst, svrhu i ciljeve, rezultate i diskusiju / preporuke. Potom studenti predstave projekat svom poslodavcu ili instruktoru.

"Zapazio sam da učenici najbolje uče kada stečeno znanje mogu primijeniti na stvarne probleme."

Studenti tokom projekta razmatraju napredak i dostavljaju nacrte izvještaja instruktoru na komentar i raspravu. To ponekad podrazumijeva mnogo izvještaja, ali postavljanjem visokih standarda koristimo motivaciju studenata da ustraju i razviju svoje vještine. Stopa napretka koju sudenti ostvaruju tokom projekata vrlo je visoka: studenti stiču samopouzdanje i postaju sposobniji za komunikaciju – kombinacija njihove visoke motivacije i pomoći koju dobijaju od instruktora stvara okruženje podobno brzom učenju.

Moramo biti svjesni da projekti koji se ostvaruju u radnom okruženju imaju jedinstvene prednosti u razvoju komunikacijskih vještina. Motivaciju studenta i šansu ostvarenja projekata u 'stvarnom životu' moramo iskoristiti i da studentima omogućimo razvoj komunikacijskih vještina.

David je diplomirani mašinski inženjer s iskustvom u proizvodnji i dizajnu. Magistrirao je na temu obrazovanja i radio u tehničkom obrazovanju i u Velikoj Britaniji i inostranstvu.